UV Ohrabrenje

U zajedništvu dvadesetak ljudi, župljana, članova Udruge i gostiju Nikola je razmišljanje započeo s 313. godinom i Milanskim ediktom o toleranciji. Razmišljanje je nastavio o izlasku izraelskog naroda iz egipatskog ropstva, putovanja pustinjom u kojoj je narod zatražio “Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide!” (Izl 32, 1) i izradom zlatnog teleta za kojeg je nešto kasnije Aron rekao: “Sutra neka se priredi svečanost u čast Jahvi!” (Izl 32, 7). Taj pomak s pravog Boga, na lažnog i nazivanje pravim, Nikola je povezao s dvije teladi novog doba: ljudskim pravima i toleranciji. I u ovom slučaju pažnja je s Boga preseljena na ‘ljudsku izmišljotinu’ koja je postala božanstvo. Ukratko rečeno: čovjekov život je dar Božji na koji nema pravo, jer ga bilo tko, bilo kada može oduzeti, a kršćanin je pozvan voljeti drugoga, a ne tolerirati. Povijest tzv. ljudskih prava je relativno kratka, ali i dovoljno dugačka. Od 24 ljudska prava na početku, narasla je na više desetaka, ako ne i stotinu prava. Sama bit ljudskih prava je kontradiktorna: imamo prava za koja se moramo boriti i kad se izborimo moramo ih ljubomorno čuvati, i bilo tko nam ih može oduzeti. U kršćanstvu ne govorimo o pravu na život, nego nam je život darovan, te shvaćajući tu činjenicu razvijamo zahvalnost. Dar se može primiti i podijeliti.
Tolerancija kao drugo zlatno tele podrazumijeva da iz svoje pozicije strpljivo podnašam one s kojima se ne slažem i šutim o tome. Pritom ih mogu ogovarati i mrziti, no bitno je da ne izričem svoje stavove radi lažnog mira. U tom smislu shvaćena, tolerancija je neka vrsta latentnog ratnog stanja, kao svojevrsno primirje. Najčešće pobornici tolerancije toleriraju sve koji se s njima slažu, a odbacuju i mrze sve s kojima se ne slažu. Kršćanin je pozvan na mir i ljubav (prema T. J. Šagi Buniću). Tolerancija ne odgaja za razumijevanje i dijalog, nego za ušutkivanje. Suprotno od tolerancije je slaganje. Veliko je pitanje zašto bih prihvaćao ono s čime se ne slažem? Posljedica nametnute tolerancije je relativiziranje morala. U toleranciji količina ljutnje ostaje ista, ne odgaja ljude da postanu bolji, nego da budu šutljivi i prihvaćaju sve. Tolerancija ne razlikuje osobu i čin (kao što Isus razlikuje u prispodobi o ženi zatečenoj u preljubu). Za kršćanstvo je čovjek odijeljen o njegovog čina i vrijedan je unatoč njegovom činu. Ideja kršćanstva je ljubav, a tolerancija je ispod časti za kršćanina.
Po običajima Udruge, nakon predavanja druženje je nastavljeno upoznavanjem, razgovorom i zajedništvom uz hranu i piće.


U novom broju Kane (studeni 2024.) pročitajte intervju sa Suzanom Mravunac, predsjednicom udruge Ohrabrenje. Uživajte!


Predstavljanje naše Udruge na HKR-u

U ponedjeljak 3. svibnja 2024. godine, u emisiji HKR-a „Pametna pitanja za pametne glave“ urednice i voditeljice Snježane Kirinić Grubić dobili smo priliku predstaviti našu udrugu i podsjetiti se kako smo i kada započeli s idejom Udruge vjeroučitelja, koji su nam ciljevi, tko su naši članovi, koje je područje našeg djelovanja, tko nam se može pridružiti, na čemu se nadahnjujemo, što smo sve dosad ostvarili, na što smo posebno ponosni, koji su nam planovi…

Za sve koji su propustili emisiju, a zanima ih rad naše Udruge, snimku emisije možete poslušati putem Arhive HKR-a ili na sljedećoj poveznici.

Stream Pametna pitanja za pametne glave – 03.06.24. by Hrvatska katolička mreža | Listen online for free on SoundCloud


Litanije sv. Ananije Damašćanskog


Trodnevnica sv. Ananiji Damašćanskom 2024.


Sv. Ananija Damašćanski, uzor i nadahnuće udruge vjeroučitelja Ohrabrenje

Osnivajući vjeroučiteljsku udrugu Ohrabrenje razmišljali smo i o svecu koji bi nam poslužio kao uzor i nadahnuće u našem vjeroučiteljskom poslanju i u čiji bismo se molitveni zagovor uzdali. Spominjući različite prijedloge uvidjeli smo koliko svetih uzora imamo i pod kojim se sve vidovima može promatrati naše poslanje. Ipak, budući da smo se htjeli opredijeliti za jednu osobu, izbor je pao na sv. Ananiju. Na sveca kojega smo zajednički započeli upoznavati i otkrivati svo bogatstvo onoga što o njemu u Bibliji piše i što se, uz malo pobožne mašte, može o njemu zaključiti.

Životopis sv. Ananije

Životopis sv. Ananije nam govori da je bio jedan od sedamdesetorice Isusovih učenika te je postao prvi biskup u Damasku. U Damasku postoji kuća za koju se vjeruje da je pripadala sv. Ananiji i da je u njoj boravio neko vrijeme nakon obraćenja i sv. Pavao. U Ananijinu kuću podjednako hodočaste i kršćani i muslimani.

Sv. Ananija je propovijedao evanđelje u Damasku i okolnim krajevima. Tijekom jednog naviještanja evanđelja u gradu Eleutherapolisu ga je gradski upravitelj dao zatvoriti i bičevati, a potom je i ubijen kamenovanjem 10. listopada 40. g. Kršćani su njegovo tijelo prenijeli u Damask.

Spomendan sv. Ananije je 25. siječnja. Na isti dan kada se u Crkvi slavi i blagdan obraćenja sv. Pavla.

Biblijski Ananija

Sv. Pavao je vrijeme svog boravka u Damasku proveo u Ananijinom društvu. Ananija mu je bio prvi svjedok i učitelj vjere. Pravi vjeroučitelj. Ananija je pomagao i u spašavanju sv. Pavla, odnosno u njegovom bijegu iz opkoljenog Damaska.

Zapise o sv. Ananiji nalazimo u Djelima apostolskim. Prije svega u devetom poglavlju (v. Dj 9,10-25) u kojem se opisuje čudesni susret progonjenoga Krista i progonitelja Savla te njegovo milosno obraćenje. Sv. Pavao, prisjećajući se svoga obraćenja, također spominje sv. Ananiju iz Damaska i o tome nam postoji zapis u dvadeset drugom poglavlju Djela apostolskih (v. Dj 22,12-16). O svom obraćenju, doduše bez spominjanja sv. Ananije, sv. Pavao piše i u poslanici Galaćanima (v. Gal 1,13-17), a u Drugoj poslanici Korinćanima, spominje spektakularni bijeg iz Damaska u kojemu je, možemo s velikom sigurnošću pretpostaviti, sudjelovao i sv. Ananija (v. 2 Kor 11,31-33).

Pobožan i na dobru glasu

Iz kratkih zapisa što se nalaze u Svetom Pismu o sv. Ananiji Damašćanskom te uz pobožnu maštu, možemo pronaći mnoštvo poticaja za vjeroučiteljski život i djelovanje. Njih se redovito prisjećamo o godišnjem spomendanu sv. Ananije kada u trodnevnici apostrofiramo neke aspekte po kojima nam sv. Ananija može biti uzor i nadahnuće.

U nadi da će nam se sv. Ananija neprestano ukazivati kao onaj koji nam može biti poticaj u vjeroučiteljskoj službi, završavamo molitvom:

Bože, po životu sv. Ananije pokazao si nam kako trebamo živjeti odnos s tobom i s ljudima. Pomozi nam da po njegovom primjeru budemo svjedoci ljepote Kraljevstva nebeskoga, a da istodobno nastojimo svima koje susrećemo blizinom i dobrotom učiniti boljim život na zemlji. Po Kristu, Gospodinu našemu…

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…


Vjeronauk i mistagogija


Kritičko mišljenje – e-Savjetovanje – Udruga vjeroučitelja Ohrabrenje





OVDJE MOŽETE DOBITI PRISTUPNICU



Duhovna obnova – 2020.


Djelatnosti udruge UV Ohrabrenje

– organizacija edukacija o kršćanskim vrijednostima te promocija istih putem predavanja, seminara, radionica, konferencija, okruglih stolova i kulturnih manifestacija
– podupiranje formacije na duhovnom području
– surađivanje s udrugama, organizacijama i institucijama u RH i u inozemstvu
– sudjelovanje u medijima u svrhu promocije aktivnosti Udruge
– organiziranje dobrotvornih priredbi, koncerata i ostalih kulturno-sportskih humanitarnih akcija sukladno ciljevima Udruge
– predlaganje projekata i programa nadležnim institucijama i drugim pravnim osobama u svrhu promicanja ciljeva Udruge
– izdavačka djelatnost sukladno ciljevima Udruge


Nakon rasprave stručne i šire javnosti u Republici Hrvatskoj provedene tijekom 1990./1991. god., Ministarstvo prosvjete i kulture donijelo je odluku o uvođenju vjerskog odgoja i obrazovanja u osnovne i srednje škole počevši od školske godine 1991./92.
Katolički je vjeronauk (kao i svaki drugi konfesionalni vjeronauk) izborni predmet. Uvođenje vjeronauka u školu kao izbornog predmeta utemeljeno je i s antropološkog-pedagoškog stajališta. Suvremeno pluralno i multikulturalno društvo, kakvo je i naše u Hrvatskoj, traži pluralni i interkulturalni pristup u cjelokupnom školskom odgojno-obrazovnom sustavu.
Osobito navodimo slijedeće opće ciljeve:
senzibilizirati učenike za religioznu dimenziju (osjetljivost za otvorenost prema transcendentnom);
osposobljavati učenike za postavljanje pitanja o cjelini i najdubljem smislu čovjekova života i svijeta;
pomoći učenicima u odgovornom, kvalitetnom i kreativnom oblikovanju vlastitog pojedinačnog i zajedničkog života. (Izdvojeno iz Plana i programa vjerskog odgoja i obrazovanja)
Vjeronauk je stvaralačko-komunikacijski čin/proces koji ima za cilj odgoj i obrazovanje u vjeri djece i mladih u svim dimenzija.