Iza nas

U zajedništvu dvadesetak ljudi, župljana, članova Udruge i gostiju Nikola je razmišljanje započeo s 313. godinom i Milanskim ediktom o toleranciji. Razmišljanje je nastavio o izlasku izraelskog naroda iz egipatskog ropstva, putovanja pustinjom u kojoj je narod zatražio “Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide!” (Izl 32, 1) i izradom zlatnog teleta za kojeg je nešto kasnije Aron rekao: “Sutra neka se priredi svečanost u čast Jahvi!” (Izl 32, 7). Taj pomak s pravog Boga, na lažnog i nazivanje pravim, Nikola je povezao s dvije teladi novog doba: ljudskim pravima i toleranciji. I u ovom slučaju pažnja je s Boga preseljena na ‘ljudsku izmišljotinu’ koja je postala božanstvo. Ukratko rečeno: čovjekov život je dar Božji na koji nema pravo, jer ga bilo tko, bilo kada može oduzeti, a kršćanin je pozvan voljeti drugoga, a ne tolerirati. Povijest tzv. ljudskih prava je relativno kratka, ali i dovoljno dugačka. Od 24 ljudska prava na početku, narasla je na više desetaka, ako ne i stotinu prava. Sama bit ljudskih prava je kontradiktorna: imamo prava za koja se moramo boriti i kad se izborimo moramo ih ljubomorno čuvati, i bilo tko nam ih može oduzeti. U kršćanstvu ne govorimo o pravu na život, nego nam je život darovan, te shvaćajući tu činjenicu razvijamo zahvalnost. Dar se može primiti i podijeliti.
Tolerancija kao drugo zlatno tele podrazumijeva da iz svoje pozicije strpljivo podnašam one s kojima se ne slažem i šutim o tome. Pritom ih mogu ogovarati i mrziti, no bitno je da ne izričem svoje stavove radi lažnog mira. U tom smislu shvaćena, tolerancija je neka vrsta latentnog ratnog stanja, kao svojevrsno primirje. Najčešće pobornici tolerancije toleriraju sve koji se s njima slažu, a odbacuju i mrze sve s kojima se ne slažu. Kršćanin je pozvan na mir i ljubav (prema T. J. Šagi Buniću). Tolerancija ne odgaja za razumijevanje i dijalog, nego za ušutkivanje. Suprotno od tolerancije je slaganje. Veliko je pitanje zašto bih prihvaćao ono s čime se ne slažem? Posljedica nametnute tolerancije je relativiziranje morala. U toleranciji količina ljutnje ostaje ista, ne odgaja ljude da postanu bolji, nego da budu šutljivi i prihvaćaju sve. Tolerancija ne razlikuje osobu i čin (kao što Isus razlikuje u prispodobi o ženi zatečenoj u preljubu). Za kršćanstvo je čovjek odijeljen o njegovog čina i vrijedan je unatoč njegovom činu. Ideja kršćanstva je ljubav, a tolerancija je ispod časti za kršćanina.
Po običajima Udruge, nakon predavanja druženje je nastavljeno upoznavanjem, razgovorom i zajedništvom uz hranu i piće.

Trodnevnica sv. Ananiji Damašćanskom 2024.

 

Duhovna obnova za srednjoškolce i njihove profesore

U subotu 3. veljače 2024., na spomendan sv. Blaža, u pastoralnom prostoru župne crkve Dobrog Pastira u Brestju kod Sesveta održana je duhovna obnova za srednjoškolce i njihove profesore u organizaciji udruge vjeroučitelja Ohrabrenje. Među 20-tak sudionika našli su se gimnazijalci iz Gimnazije Sesvete, gimnazijalci Nadbiskupske klasične Gimnazije u Zagrebu, učenici Prehrambeno-tehnološke škole u Dubravi, dvije profesorice njemačkog jezika, profesor strukovnih predmeta, profesorica hrvatskog jezika, jedna odgajateljica, te petero vjeroučitelja. Sudionici su došli iz susjednih župa Svih svetih u Sesvetama, župe Presvetog Trojstva u Moravču, župe Blažene Djevica Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici, te iz župe Dobrog Pastira u Brestju. Na samom početku sudionicima duhovne obnove dobrodošlicu je zaželio vlč. Zlatko Pavetić, župnik župe Dobrog Pastira u Brestju, te zajedničkom molitvom i blagoslovom zaželio uspješnu duhovnu obnovu i mnogostrukost duhovnih plodova.

Nakon međusobnog upoznavanja, prvi dio duhovne obnove s temom i radionicom “Bog u poeziji” održala je Draženka Čutura, profesorica hrvatskog jezika i književnosti u gimnaziji Sesvete, ujedno i župljanka župe Dobrog Pastira. Polaznici su zajedno slušali i čitali izbor poezije od psalama preko hrvatskih književnika 20. i 21. stoljeća, te čitali molitvu Oče naš kao poetskog teksta na nekoliko jezika. Tijekom čitanja polaznici su prema vlastitoj intuiciji bilježili riječi koje ostaju u duhu i koje su pobudile pozornost. Nakon čitanja i slušanja slijedila je meditacija o tome tko je za svakoga Bog, razmišljanje o napisanim riječima, te slaganju teksta o Bogu na temelju zapisanih izvadaka. Završni dio odnosio se na čitanje osobnih tekstova o Bogu koji su okrunjeni spontanim pljeskom.

U drugom dijelu duhovne obnove vjeroučitelj Nikola Kuzmičić, vjeroučitelj u gimnaziji Tituša Brezovačkog, progovorio je o zaboravljenim kršćanskim simbolima (zvijezda petokraka, duga, dva isprepletena trokuta…), o zaboravljenim kršćanskim idejama (bratstvo i jedinstvo, feminizam, ateizam…), te o zlatnoj teladi novoga doba (tolerancija, ljudska prava, odgovorno spolno ponašanje…). Ovaj dio duhovne obnove polaznici su sa zanimanjem pratili i više puta ispunjeni smijehom i pljeskom prekidali voditelja.

U pauzama između dijelova duhovne obnove sudionici su se okrijepili pripremljenom hranom i pićem zahvaljujući vrijednim rukama simpatizera i članica Udruge, te su kroz međusobno upoznavanje razmjenjivali doživljaje svega što su čuli i vidjeli.

U završnom dijelu susreta polaznici su pristupili sakramentu svete ispovijedi i slavlju svete mise uz obred grlićenja koje je predvodio vlč. Dominik Glasnović,  župnik župe Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Soblincu.

Nakon duhovne obnove polaznici su imali samo lijepe i pozitivne komentare:

„Neopisivo iskustvo, neprocjenjivo bogatstvo!“ (profesorica)

„Kako je uvijek duhovna obnova plodonosna!“ (profesorica)

„Lijepo je bilo, sadržaj je bio dobar!“ (profesor)

„Bilo je tako lijepo danas, baš se radujemo budućim obnovama!“ (učenica)

„Bilo je super. Kad ćemo ponovno?” (učenik)

Zahvaljujemo Dobrom Bogu na ovoj odličnoj prigodi da profesori i učenici međusobno svjedoče vjeru u živoga Gospodina i izgrade nove veze za buduću suradnju i rast u vjeri.

 

Trodnevnica sv. Ananiniji Damašćanskom 2023.

 

Hodočašće školskih ravnatelja u Vukomeričke gorice

U subotu 21. listopada 2023. skupina školskih ravnatelja iz grada Zagreba u organizaciji udruge vjeroučitelja Ohrabrenje hodočastila je sa svojim obiteljima u župe Uzvišenja Svetog Križa u Kravarskom i Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pokupskom. U Kravarskom nas je dočekao župnik vlč. Hrvoje Zovko i proveo prvom obnovljenom crkvom u Sisačkoj biskupiji nakon potresa i naglasio da su crkvu svojim radom, darom i rukama obnovili župljani i tvrtke s područja župe. Tijekom pokorničkog bogoslužja vlč. Hrvoje je progovorio hodočasnicima o važnosti svjedočenja Krista na radnom mjestu te traženju autentičnosti kršćanskog poziva, odbacivanju maski, želji da se kroz odnos s Bogom riješimo sveg tereta zbog kojeg su nam „odijela uska“, zbog čega nas uvijek nešto žulja, zbog čega čitavo vrijeme samo čekamo da neka obaveza prođe. Umjesto toga pozvani smo naučiti istinski živjeti i proživljavati sve trenutke svog odnosa s Bogom i bližnjima. Nakon pokorničkog bogoslužja uslijedilo je pomirenje u sakramentu svete ispovijedi, te duhovna okrepa u susretu s Gospodinom u svetoj misi. Posjet župi je završio druženjem uz molitvu, priču, dijeljenje iskustava, kavu i kolače koje su pripremile vrijedne ruke župljanki. Hodočasnici su posjetili župu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pokupskom gdje ih je dočekala domaćica gospođa Marta i kratko  upoznala s poviješću župe te pokazala nekoliko predmeta iz sakralne umjetničke ostavštine Josipa Markuza iz Roženice, zvanog Joža Sveti. U ‘garaži’ prenamijenjenoj u crkvu divili smo se bogato izrezbarenom oltaru Sveta Tri kralja i lusteru prenešenima iz potresom teško oštećene istoimene kapele u Roženici. Uz dogovor i dozvolu s radnicima uspjeli smo obići  unutrašnjost župne crkve u Pokupskom, u kojoj su u tijeku opsežni radovi na obnovi nakon petrinjskog potresa u prosincu 2020. godine. Posljednja etapa hodočasničkog puta bilo je mjesto Roženica, u kojem su nas dočekali unuci Josipa Markuza, Stjepan i Mato, te nam ukratko predstavili događaje iz povijesti njihove obitelji i samog mjesta u kojem se ukazivala Blažena Djevica Marija. Obitelj brižno čuva sjećanje na događaje koji su opisani u knjizi Josipa Mužića “Zlatna Kraljica, Ukazanja Majke Božje u Roženici”. U maloj kapelici u dvorištu obiteljske kuće domaćini su nas uputili na dublju pobožnost i štovanje Blažene Djevice Marije. Nakon pobožnosti križnog puta kojeg je obitelj vlastitim rukama i uz pomoć prijatelja i donatora napravila poljima, brežuljcima, nizinama i šumom predivne prirode i neočekivano čašćenje obitelji Markuz sendvičima, kolačima i sokovima, zahvalni, duhovno osvježeni i ispunjeni, uputili smo se natrag prema Zagrebu.

Suzana Mravunac, vjeroučiteljica u srednjim školama Zdravstveno učilište Zagreb i Gimnazija Sesvete

Silvio Culej, vjeroučitelj u OŠ dr. Vinka Žganca, Zagreb

Druga duhovna obnova za prosvjetne djelatnike

U subotu 18. ožujka 2023. održana je druga duhovna obnova za prosvjetne djelatnike u organizaciji Udruge vjeroučitelja Ohrabrenje, pod nazivom “Ljubav i mir ne trebaju velikih riječi, nego mnogo malih i konkretnih djela”. Susret se održao na župi Sv. Ivana XXIII., pape, u zagrebačkoj Dubravi. Voditelji duhovne obnove bili su članovi udruge, vjeroučitelji Nikola Kuzmičić i Silvio Culej. Ispovijedao je i misu slavio zajedno s prosvjetnim djelatnicima vlč. Kristijan Tušek, povjerenik za Pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije. Okupilo se 17 prosvjetnih djelatnika iz osnovnih i srednjih škola te sveučilišta. Vjeroučitelj Nikola upoznao je sudionike s likom i djelom sv. Josipa te napravio paralelu kako prosvjetni djelatnici na svojim radnim mjestima mogu nasljedovati primjer sveca. Kako je sv. Josip bio velik u svakodnevici, tako su i nastavnici pozvani imati povjerenja u Boga, doživljavati ljepotu običnog života, shvatiti da Bog i njih treba za svoje djelo spasenja. Sv. Josip nije se u svemu držao običaja, pa tako i kršćanstvo nije običaj, nego uvijek konkretni živi trenutak. Bio je snalažljiv i prilagođavao se, pa je to poruka svakom nastavniku da bude duhom prisutan na nastavnom satu koji je svaki za sebe jedinstven i neponovljiv. Svetac je učio kako se odnositi prema situacijama i ljudima, te je to poziv nastavniku da može na temelju situacije i vremena provedenog s učenicima pomoći im u odrastanju. Kao što je sv. Josip poučavao Isusa, tako i nastavnici svoje učenike poučavaju što znaju, koliko znaju i kako znaju. Važno je truditi se konkretno pomoći djetetu u životnim mukama. Vjeroučitelj Silvio u drugom dijelu susreta vodio je sudonike kroz ispit savjesti usporedbom djelovanja i misli sv. Josipa i sv. pape Ivana XXIII. Kroz okrepu duha (riječ) i tijela (hrana) sudionici su se spremili za sakrament pomirenja i zajedničko slavljenje svete mise u župnoj crkvi.

Suzana Mravunac