SNOVI I BU\u0110ENJA<\/p>\n
Susrela se trojica prijatelja u drugoj polovici 60-tih godina 20. stolje\u0107a. Tomislav, Vjekoslav i Josip. I zajedno sanjali otvorenu Crkvu, Crkvu dijaloga, Crkvu laika, Crkvu otvorenu svijetu, Crkvu nakon II. vatikanskog koncila\u2026Odva\u017eili su se sanjati u prostorvremenu nesklonom takvim snovima, \u010dak i vi\u0161e \u2013 sklonom da se takvi snovi ugu\u0161e. Odva\u017eili su se sanjati iako nisu imali materijalnih sredstava, iako je dru\u0161tvo oko njih neprijateljski disalo, iako su se i mnogi njihovi kolege pitali kakvi su to oni \u010dudaci\u2026Odva\u017eili su se sanjati i ostvarili dio svojih snova. Bili su prijatelji i na\u0161li su nove prijatelje koji su isto disali. Is\u010ditavali potrebe, oslu\u0161kivali znakove vremena. Ostvarili su paradoks evan\u0111elja koji ne nudi logiku svijeta. Ako vjeruje\u0161, nestvarno i nemogu\u0107e postaje nova stvarnost, postaje mogu\u0107e.<\/p>\n
Idu\u0107e jeseni, 2021., bit \u0107e 30 godina kako se vjeronauk vratio u \u0161kole. Tri desetlje\u0107a katoli\u010dkih vjerou\u010ditelja prisutnih u sekularnim \u0161kolama, jednom nogom kanonskim mandatom uronjenih u Crkvu, drugom nogom zakora\u010dili u pluralno dru\u0161tvo. I \u017eongliraju. I tra\u017ee prijatelje me\u0111u sobom koji bi isto disali.<\/p>\n
Na\u0161la se skupina prijatelja \u201990-tih, \u017eele\u0107i se udru\u017eiti i tako zajedno promicati vrijednosti Crkve u dru\u0161tvu kao katoli\u010dki vjerou\u010ditelji. Pa se na\u0161la druga skupina prijatelja \u201900-tih, \u017eele\u0107i udru\u017eeno \u0161iriti pisanu rije\u010d o djelovanju vjerou\u010ditelja u \u0161koli. I onda su pro\u0161le \u201910-te i zatekle nas na samom svome kraju sa \u0161trajkom. U jesen 2019. na\u0161li smo se i mi \u0161kolski vjerou\u010ditelji u iscrpljuju\u0107em \u0161trajku, najdu\u017eem dosad. Ve\u0107ina nas je \u0161trajkala. Neki vrlo aktivno kroz svoje uloge vjerou\u010ditelja sindikalnih povjerenika, neki drugi od nas kroz razne sindikalne akcije jer mnogi smo \u010dlanovi sindikata, neki opet potiho u svojim zbornicama. Trudili smo se ostaviti pozitivan trag, slu\u0161aju\u0107i glas svoje savjesti, i promicati socijalni nauk Crkve na terenu, boriti se i moliti za dostojanstvo i posve\u0107enje ljudskog rada, ali i svake osobe, bila to teta sprema\u010dica ili politi\u010dar koji pregovara u \u0161trajku. Pritom smo se osje\u0107ali stisnuti i nesigurni s obje strane: i od strane dr\u017eave jer nam ona mo\u017ee uskratiti pla\u0107u, i od strane institucionalne Crkve jer ovisimo u svom poslu o kanonskom mandatu. Bilo je trenutaka kad se jedva dalo disati.<\/p>\n
U toj krizi rodila se potreba za susretom. Da sjednemo zajedno mi vjerou\u010ditelji za istim stolom i da osjetimo kako isprekidano i zabrinuto di\u0161emo, da to jedni drugima iska\u017eemo i da se olak\u0161amo. Da se zajedno pomolimo i osna\u017eimo, da vidimo da nismo sami, da brinemo jedni o drugima.\u00a0 Ostala je \u017eelja da se sastajemo i dalje. Da pokrenemo aktivniji unutarcrkveni dijalog s na\u0161im krovnim institucijama, da izo\u0161travamo teme izme\u0111u sebe samih, da se ohrabrujemo ali i opominjemo. U tome nas je zatekla karantena sa svim optere\u0107enjima virtualne nastave, potres u Zagrebu i daljnja nemogu\u0107nost susretanja u\u017eivo, no nastavili smo vrlo \u017eivahnu komunikaciju putem virtualnih platformi te i dalje ostali zajedno. Nakon ubla\u017eavanja epidemiolo\u0161kih mjera nastavili smo se ponovno susretati na \u017eivim susretima kojih smo sad bili posebno gladni, sa \u017eeljom da u ve\u0107oj mjeri ponudimo svoje stru\u010dne sposobnosti u izradi virtualnih priru\u010dnika, sa \u017eeljom da se zala\u017eemo za dignitet struke u javnosti, sa \u017eeljom za aktivnijom duhovnom izgradnjom, sa \u017eeljom da u dru\u0161tvu vi\u0161e i glasnije progovorimo o svom djelovanju i da ne budemo vje\u010dita tema predizbornih kampanja i zlonamjernih novinarskih \u010dlanaka i jo\u0161 otrovnijih komentara ispod njih.<\/p>\n
Jo\u0161 jedan prijatelj trolista s po\u010detka pri\u010de, prof. Aldo iz Male Terezije na zagreba\u010dkom Trnju, napisao je: \u201eMislim da treba imati dobro na pameti upravo osje\u0107aj za vrijeme. Mnogi ka\u017eu da je karakteristika kr\u0161\u0107anstva \u0161to ima osje\u0107aj za vrijeme, tj. kr\u0161\u0107ani su ga imali, znali su da nije ovo vrijeme samo da se otrpi, da se pre\u017eivi, nego su bili zainteresirani da se u tom vremenu ne\u0161to doga\u0111a i ne\u0161to ostvari.\u201c (Kr\u0161\u0107anska vjera<\/em>)<\/p>\n Pitam se: jesmo li mi vjerou\u010ditelji 21. stolje\u0107a spremni osjetiti vrijeme, ponuditi svijetu svoj doprinos, uistinu postati vidljiva i sna\u017ena spona Crkve i dru\u0161tva kao aktivni laici, kroz koje se isprepli\u0107e i profano i crkveno? Iskustvo se natalo\u017eilo, dobre volje ima. Ho\u0107emo li se znati prepoznati kao prijatelji, nau\u010diti disati zajedno, probuditi se i djelovati?<\/p>\n Jedna vjerou\u010diteljica na facebook stranici, koja okuplja tre\u0107inu vjerou\u010ditelja u Hrvatskoj, napisala je: \u201eSanjam Crkvu\u2026u kojoj mi vjerou\u010ditelji po\u0161tujemo jedni druge, podr\u017eavamo se u svojim razli\u010ditostima, ohrabrujemo se u inicijativama. Sanjam Crkvu u kojoj smo ponovno prisutni ve\u0107 30 godina i u kojoj tra\u017eimo dobro jedni u drugima, a ako imamo kakvu kritiku na rad drugog kolege vjerou\u010ditelja, da to \u010dinimo obazrivo i blago, ba\u0161 kao \u0161to bismo i mi sami htjeli da nas se opomene. Sanjam Crkvu u kojoj \u0107emo si mi vjerou\u010ditelji biti prijatelji, bra\u0107a i sestre u kojoj se ne\u0107emo prozivati, u kojoj \u0107emo sa svima htjeti sura\u0111ivati, ali i sve podna\u0161ati, ali ne i \u0161utjeti. Sanjam Crkvu u kojoj mi vjerou\u010ditelji ne\u0107emo jedni druge osu\u0111ivati, nego \u0107emo jedni s drugima suosje\u0107ati. Sanjam Crkvu u kojoj \u0107emo zbiti na\u0161e glave i na\u0161a srca, a na\u0161e ruke skupiti na molitvu i gledati kamo \u0107e nas to odvesti. Sanjam zajedni\u0161tvo bra\u0107e i sestara. Sanjam da kona\u010dno i mi sami progledamo i shvatimo koliko smo va\u017eni, i u Crkvi, i u \u0161koli, i u razredu, i u kafi\u0107u, i u dru\u017eenju s onima koji ne vjeruju, koliko smo ljepilo, koliko je u nama zapretene snage koju mo\u017eemo zajedni\u010dkim snagama probuditi. Sanjam da ljubimo jedni druge kao \u0161to je Gospodin nas ljubio. Samo on mo\u017ee nam dati snage u na\u0161im slabostima. \u010cuda su mogu\u0107a, vjerujmo u njih\u2026\u201c<\/p>\n Posve\u0107eno kolegi Leonu Arsovskom, vjerou\u010ditelju u Trgova\u010dkoj \u0161koli u Zagrebu, koji se usudio sanjati (14. svibnja 2015.-14. svibnja 2020.)<\/p>\n Suzana Mravunac<\/strong>, vjerou\u010diteljica u srednjim \u0161kolama Zdravstveno u\u010dili\u0161te Zagreb i Gimnazija Sesvete<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" SNOVI I BU\u0110ENJA Susrela se trojica prijatelja u drugoj polovici 60-tih godina 20. stolje\u0107a. Tomislav, Vjekoslav i Josip. I zajedno sanjali otvorenu Crkvu, Crkvu dijaloga, Crkvu laika, Crkvu otvorenu svijetu, Crkvu nakon II. vatikanskog koncila\u2026Odva\u017eili su se sanjati u prostorvremenu nesklonom takvim snovima, \u010dak i vi\u0161e \u2013 sklonom da se takvi snovi ugu\u0161e. Odva\u017eili su […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":129,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-123","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-clanci"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ohrabrenje.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/123","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ohrabrenje.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ohrabrenje.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ohrabrenje.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ohrabrenje.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=123"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ohrabrenje.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/123\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":124,"href":"https:\/\/ohrabrenje.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/123\/revisions\/124"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ohrabrenje.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/129"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ohrabrenje.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=123"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ohrabrenje.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=123"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ohrabrenje.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=123"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}